Okruženje, svojstva i agregatna stanja vode mogu drastično varirati od uzorka do uzorka. Temperatura, tlak i vezivanje mogu promijeniti fizičko stanje vode unutar uzorka, povećavajući složenost svake analize i otvarajući vrata zbunjujućim rezultatima ako su podaci netočno analizirani. Na primjer, ugljikohidrati se mogu razgraditi na temperaturama nižim od 50°C, pri čemu prolaze kroz kemijsku reakciju koja oslobađa vodu i povećava izmjereni ukupni sadržaj vode. Međutim, tu "dodanu vodu" ne treba smatrati sadržajem vode u prehrambenom proizvodu.
Međunarodni i nacionalni standardi definiraju dopušteni prag sadržaja vlage/vode za komercijalno prodane proizvode. Regulatori i standardi kao što su BRC (British Retail Consortium), IFS (International Featured Standards), GFSI (Global Food Safety Initiative), ISO (International Organisation for Standardization) i AOAC (Association of Official Agricultural Chemists) postrožuju propise o proizvodnji, preradi i prodaju hrane. To povećava posao potreban za osiguranje i kontrolu kvalitete i zahtijeva modernija i učinkovitija rješenja.
Mnogi proizvođači hrane imaju stroge kriterije za točnost mjerenja, pouzdanost i sljedivost kako bi osigurali kvalitetu proizvoda. Ovi SOP (Standardni operativni postupci) opisuju procese pripreme uzorka i mjerenja, uključujući volumen uzorka, broj potrebnih mjerenja, maksimalno dopušteno odstupanje i postupke kada znanstvenici pronađu pogreške.