Laboratorijski senzor za vodljivost
Precizne elektrode i sonde za mjerenje vodljivosti za niz primjena u laboratoriju i na terenu
Senzor za vodljivost mjeri ionski sadržaj vodene otopine na temelju svojstva električne vodljivosti. Određivanje vodljivosti bitno je za mnoge laboratorije kako bi se osigurala željena kvaliteta proizvoda, uključujući one koji se bave farmaceutskim istraživanjima, kontrolom kvalitete hrane i pića, analizom vode ili praćenjem okoliša. Tvrtka METTLER TOLEDO proizvodi pouzdane elektrode i sonde za vodljivost koje omogućuju točna očitavanja u otopinama niske i visoke vodljivosti za razne laboratorijske i terenske primjene.
Prednosti laboratorijskih senzora za vodljivost tvrtke METTLER TOLEDO
Pravi senzor za vaše potrebe
Iskušanim i pouzdanim tehnologijama stanica za vodljivost omogućuje se točno i pouzdano određivanje vodljivosti. Pronađite sondu za vodljivost koja je brza, točna i jednostavna za održavanje, bez obzira na to upotrebljava li se za praćenje ionske koncentracije u otopini u laboratoriju ili se upotrebljava u teškim uvjetima na terenu ili u proizvodnji.
Jednostavna uporaba
Uštedite vrijeme na kalibraciji uporabom sonde za vodljivost s certificiranom konstantom ćelije koju je potrebno verificirati kako bi se zajamčili točni rezultati. Osim toga, sustav inteligentnog upravljanja senzorima (ISM®) omogućuje brzo i jednostavno postavljanje jer mjerač automatski otkriva spojenu elektrodu za vodljivost.
Stvoreno da traje
Senzori za vodljivost METTLER TOLEDO ne jamče samo izvrstan radni učinak nego se pravilnim uparivanjem materijala i tehnologija povećava njihova izdržljivost i produljuje njihov uporabni vijek, uz uvjet da se odgovarajući senzor upotrebljava za svaku primjenu u laboratoriju ili na terenu. Naši materijali za osovinu jamče robusnost elektroda za vodljivost čak i u nepovoljnim okružjima ili u okružjima u blizini proizvodnje.
Točnost u širokom rasponu vodljivosti
Stanice za vodljivost s 2 pola savršeno su rješenje za dobivanje točnih mjerenja u uzorcima niske vodljivosti kao što je čista voda ili vrlo razrijeđene vodene ili nevodene otopine. Sonde sa stanicama za vodljivost s 4 pola imaju veliku linearnost unutar velikog raspona vodljivosti.
Brzi i sljedivi rezultati
Zahvaljujući tehnologiji inteligentnog upravljanja senzorima (ISM®) instrument automatski otkriva spojenu sondu za vodljivost i služi se najnovijim kalibracijskim podacima pohranjenim na njoj. Time se osiguravaju sigurni, točni i sljedivi rezultati.
Bez odstupanja
Jednostavno priključite protočnu stanicu za vodljivost na sondu za vodljivost i minimizirajte kontakt uzorka s atmosferskim CO2. Time se sprječava odstupanje i omogućavaju se točna mjerenja, čak i za uzorke s niskom razinom vodljivosti kao što je čista voda.
Sveobuhvatno rješenje
METTLER TOLEDO nudi potpune elektrokemijske sustave: od mjerača i senzora do standardnih otopina za kalibraciju i verifikaciju te softvera. Iskoristite prednosti tehnologije inteligentnog upravljanja senzorima (ISM®) i rješenja za automatizaciju za podršku usklađenosti podataka.
Korisni povezani linkovi
Pouzdani mjerači
Možete odabrati razne izdržljive stolne i prijenosne mjerače koji će zadovoljiti vaše potrebe u pogledu usklađenosti i rutinskih mjerenja. Dostupni su i ekonomični modeli za ograničene proračune. Saznajte više
Kvalitetne otopine
Točnost rezultata dobivenih sondom za vodljivost ovise o točnosti standardnih otopina koje se upotrebljavaju tijekom kalibracije ili verifikacije. METTLER TOLEDO nudi sveobuhvatan izbor kvalitetnih standardnih otopina u bočicama ili posebnim jednokratnim paketićima kako bi se potpuno uklonio rizik od kontaminacije. Saznajte više
Stručna podrška za primjenu
Naš centar za stručnost i podršku za pH nudi vam jednostavan pristup stručnjacima specijaliziranima za vaša mjerenja pH-vrijednosti, oksidacijsko-redukcijskog potencijala (ORP), iona, vodljivosti i otopljenog kisika. Oni će s vama podijeliti svoje tehnološko znanje i iskustvo kako bi vam pomogli postići visoku razinu uspješnosti u svim ključnim elektrokemijskim analizama. Saznajte više
Dobra praksa u elektrokemiji (engl. Good Electrochemistry Practice)
Mjerenje vodljivosti u laboratoriju česta je i važna analiza. Good Electrochemistry Practice™ vodi vas kroz cijeli životni ciklus proizvoda kako biste otkrili potencijalne rizike i pronašli odgovarajuće alate za njihovo rješavanje. To vam pomaže da postignete točnost u svim ključnim mjerenjima. Saznajte više
Pribor za mjerač i senzor
Poboljšajte i prilagodite sustav za mjerenje uz našu ponudu učinkovitog pribora kako biste pojednostavnili tijek rada, smanjili rizik od pogrešaka i olakšali postizanje potrebne točnosti. Svaki se mjerač može u skladu s vašom primjenom povezati s raznim priborom i perifernim uređajima kao što su pisači i miješalice. Saznajte više
USP 645: 3 koraka do usklađenosti za vodljivost
Usklađenost s normom USP 645 potrebna je za mnoge primjene u farmaceutskoj industriji. U ovoj je studiji objašnjeno kako se pridržavati norme USP 645 za mjerenja vodljivosti u tri jednostavna koraka, kao i koje su najbolje prakse za točna mjerenja. Saznajte više
Saznajte više o našim servisnim uslugama koje su prilagođene vašoj opremi
Pružamo podršku i servisiramo vašu mjernu opremu za vrijeme njezina cijelog životnog vijeka, od instalacije, preventivnog održavanja i kalibracije do popravka opreme.
Podrška i popravak
FAQs
Što je laboratorijski senzor za vodljivost?
Laboratorijski senzor za vodljivost alat je za mjerenje električne vodljivosti otopine elektrolita koji se temelji na sposobnosti materijala da provodi električnu struju. Upotrebljava se za mjerenje vodljivosti u laboratoriju i na terenu.
Pri otapanju elektrolita nastaju ioni koji provode električnu struju. Što je koncentracija iona viša, to je veća vodljivost. Mjerna ćelija senzora za vodljivost sastoji se od najmanje dvaju električno vodljivih polova suprotnog naboja za mjerenje električne vodljivosti uzorka.
Kako funkcionira laboratorijska elektroda za vodljivost?
Vodljivost se temelji na Ohmovu zakonu prema kojem je napon (V) u otopini proporcionalan struji koja teče (I), dok je otpor (R) konstanta proporcionalnosti. R se može izračunati s izmjerenim tokom struje ako se primijeni poznati napon. Električna vodljivost (G) definira se kao vrijednost suprotna otporu, a za mjerenje električne vodljivosti uzorka potrebna je mjerna ćelija. Očitanje električne vodljivosti ovisi o geometriji mjerne ćelije koja se opisuje konstantom ćelije (K). To je omjer udaljenosti (l) i površine (A) polova. Električna vodljivost može se pretvoriti u standardiziranu vodljivost tako da se pomnože vrijednosti električne vodljivosti i konstante ćelije.
Zašto kalibracija vodljivosti funkcionira ako se izvodi kalibracija samo u jednoj točki?
Većina korisnika mjeri vodljivost u poprilično ograničenom rasponu, na primjer uvijek u istom piću ili deioniziranoj vodi. Kalibracijom u jednoj točki kalibrira se raspon između 0 µS/cm i te točke kalibracije. Preporučuje se odabir standardne otopine veće vodljivosti od očekivane vrijednosti u uzorku, na primjer 1413 µS/cm kada očekujete 1200 µS/cm. U tom se primjeru izvođenjem druge točke kalibracije očitanje ne bi uvelike promijenilo jer su vrijednosti najbližih standardnih otopina 500 µS/cm i 12,88 mS/cm prilično udaljene. U skladu s metodom 2510B u knjizi Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater (Standardne metode za ispitivanje vode i otpadne vode) i ASTM D1125 kalibracija u jednoj točki konstante ćelije pri reprezentativnoj vodljivosti dovoljna je za dobivanje točnih očitanja vodljivosti.
Kalibracija vodljivosti u više točaka valjana je samo kada se isti senzor upotrebljava za mjerenje širokog raspona, npr. od 50 do 5000 µS/cm. U tom će slučaju odgovarajući komplet standardnih otopina biti 84 µS/cm, 1413 µS/cm i 12,88 mS/cm.
Koja je razlika između senzora za vodljivost s dva pola i senzora za vodljivost s četiri pola?
Uobičajene stanice za vodljivost s dva pola sastoje se od dviju ploča. Ploče su obično okružene vanjskom cijevi koja ih štiti od mehaničkih oštećenja i smanjuje pogreške izazvane učincima polja. Snaga stanice za vodljivost s dva pola jest mjerenje niske vodljivosti s visokom točnošću. Uobičajen raspon mjerenja kreće se od 0,001 μS/cm do 1000 μS/cm. Glavne su primjene stanice s 2 pola mjerenje vodljivosti čiste vode, jako razrijeđenih vodenih otopina i nevodenih otopina.
Konstrukcija stanice s 4 pola sastoji se od vanjskog i unutrašnjeg pola. Vanjski su polovi strujni polovi na koje se primjenjuje izmjenična struja. Oni se pokreću na isti način kao u senzoru s 2 pola. Unutrašnji polovi za mjerenje postavljeni su u električno polje strujnih polova te mjere napon s pomoću pojačala visoke impedancije. Stoga vrlo malo struje teče na unutrašnjim polovima na kojima se provodi mjerenje. Zbog toga nema polarizacijskih učinaka koji bi mogli utjecati na mjerenje. Snaga stanice za vodljivost s 4 pola jest mjerenje vodljivosti u širokom mjernom rasponu od 10 μS/cm do 1000 mS/cm. Glavne su primjene te vrste senzora mjerenja u morskoj vodi, otpadnoj vodi ili razrijeđenim kiselinama ili bazama.
Koji su kriteriji za odabir odgovarajućeg laboratorijskog senzora za vodljivost?
Odabir odgovarajućeg laboratorijskog senzora za vodljivost ključan je za dobivanje točnih i pouzdanih rezultata. Odgovarajući je senzor onaj koji najbolje odgovara potrebama primjene.
a. Osnovni je zahtjev da između uzorka i senzora ne dođe do kemijske reakcije. Staklo i platina često su najbolji izbor za kemijski reaktivne uzorke jer imaju najbolju kemijsku otpornost od svih materijala ćelija koji se obično upotrebljavaju. Mehanička stabilnost senzora važniji je čimbenik za primjene na terenu i mnoge laboratorijske primjene. Često se upotrebljava senzor za vodljivost s epoksidnim tijelom i grafitnim elektrodama jer se pokazalo da je vrlo izdržljiv i ima dobru kemijsku otpornost. Za vodene otopine i organska otapala s niskom reaktivnošću često je dobra alternativa uporaba ćelija izrađenih od čelika ili titanija. Odabir je posebno važan za uzorke koji ne sadržavaju vodu, slabe su vodljivosti, bogati proteinima i viskozni jer su u tim slučajevima senzori za pH mogući izvori pogrešaka.
b. Prikladna konstanta ćelije u korelaciji je s vodljivošću uzorka. Što je manja očekivana vodljivost uzorka, to bi konstanta ćelije senzora trebala biti manja. Za donošenje odluke između stanice s 2 pola i stanice s 4 pola može se upotrijebiti sljedeće pravilo: za mjerenja niske vodljivosti treba upotrijebiti stanicu s 2 pola. Za mjerenja srednje do visoke vodljivosti prednost se daje stanici s 4 pola, posebno za mjerenja u širokom rasponu vodljivosti.
Kako se temperatura kompenzira pri mjerenju vodljivosti?
Postoji nekoliko načina kompenzacije temperature.
Na vodljivost u vodenoj otopini uvelike utječe temperatura (~2 %/°C). Zato je uobičajeno povezati svako mjerenje s referentnom temperaturom. Kad je riječ o mjerenju vodljivosti, najčešće su korištene referentne temperature 20 °C ili 25 °C.
Različite metode ispravka temperature razvijene su tako da ispune zahtjeve različitih korisnika:
- Linearna: za otopine srednje i visoke vodljivosti
- Nelinearna: prirodna voda kao što je podzemna voda, površinska voda, pitka voda i otpadna voda
- S čistom vodom: iznimno čista voda, deionizirana voda, destilirana voda
- Bez: prema nekim je normama, kao što je USP <645>, zabranjena kompenzacija temperature
Utjecaj temperature na različite ione, pa čak i na promjenjive koncentracije istog iona, može biti izazov. Stoga se čimbenik kompenzacije, koji se naziva temperaturni koeficijent (α), mora odrediti za svaku vrstu uzorka. (To također vrijedi za standardne otopine za kalibraciju. Svi mjerači METTLER TOLEDO mogu automatski uzeti u obzir tu kompenzaciju uporabom zadanih tablica s temperaturama.)
Kako se pravilno skladište laboratorijski senzori za vodljivost?
U svim korisničkim priručnicima nalaze se potrebne informacije o kratkoročnoj i dugoročnoj pohrani određenog senzora. Laboratorijske sonde za vodljivost općenito treba čuvati na suhom mjestu kad je riječ o dugoročnoj pohrani.
Koji je očekivani uporabni vijek laboratorijskog senzora za vodljivost?
Laboratorijske elektrode za vodljivost nemaju rok trajanja. Kada se senzor upotrebljava unutar određenih temperaturnih granica te se na senzor i njegov kabel ne primjenjuju jaka mehanička sila ni jake kemikalije, u teoriji se može upotrebljavati zauvijek. Međutim, može doći do pomaka konstante ćelije zbog nakupljanja masnih tvari i taloga. U većini slučajeva ispiranje etanolom, izopropilnim alkoholom ili acetonom može vratiti senzor u izvorno stanje.
Koji laboratorijski senzori za vodljivost imaju nominalnu ili certificiranu konstantu ćelije?
Na senzorima niske vodljivosti kao što su InLab 741, InLab 742 i InLab Trace izmjerena konstanta ćelije piše se na certifikatu. To su certificirane konstante ćelija koje se određuju nakon proizvodnog postupka, izravno u postrojenju, uz sljedivost u skladu s normama ASTM i NIST. S maksimalnom nesigurnošću od ± 2 % dovoljno su točni i mogu se upotrebljavati za mjerenje vodljivosti izravnim unosom vrijednosti konstante ćelije u mjerač, bez potrebe za kalibracijom. Certificirana konstanta ćelije navedena je na certifikatu o kvaliteti, otisnutom na kabelu senzora i pohranjenom na čipu senzora tehnologije ISM.
S obzirom na to da su ti senzori posebno osmišljeni za uporabu u medijima niske vodljivosti kao što je čista voda, iznimno čista voda, destilirana voda i deionizirana voda, na mjernu ćeliju vrlo vjerojatno neće utjecati kontaminacija. Stoga se konstanta ćelije može smatrati stabilnom. Bez obzira na to, ključna je redovita verifikacija standardnom otopinom za vodljivost (npr. od 10 µS/cm).
Svi drugi senzori za vodljivost tvrtke METTLER TOLEDO imaju nominalne konstante ćelije otisnute na certifikatima. Potrebna je kalibracija tih senzora prije uporabe s odgovarajućim standardnim otopinama za kalibraciju.
Kada izvršiti kalibraciju ili verifikaciju laboratorijskog senzora za vodljivost?
Ako nije poznata točna konstanta ćelije, potrebno je izvršiti kalibraciju. Kada je točna konstanta ćelije poznata, dovoljna je verifikacija. To vrijedi za senzore s certificiranom konstantom ćelije ili senzore koji su prethodno kalibrirani.
Može li se vodljivost mjeriti u nevodenim otopinama?
Da, može. Organske tvari također imaju disocijacijska svojstva. Organski spojevi kao što su benzen, alkoholi i naftni derivati općenito imaju vrlo nisku vodljivost.
Kako očistiti laboratorijski senzor za vodljivost?
Nakon svakog mjerenja senzor treba isprati deioniziranom vodom. Ako je senzor bio izložen uzorku koji se ne može miješati s vodom, treba ga očistiti otapalom koje se može miješati s vodom, na primjer etanolom ili acetonom, i nakon toga pažljivo isprati deioniziranom vodom. Ako se unutar mjerne ćelije nakupi krutih tvari, pažljivo ih uklonite vatenim štapićem namočenim u otopinu deterdženta, a zatim isperite senzor deioniziranom vodom.
(Oprez: senzori s polovima od platine nikada se ne smiju čistiti mehanički jer bi se time mogli oštetiti.)